Predsjedniče, bi li vam smetalo da je dječak umjesto kape HOS-a nosio 'lijepu partizansku kapu'?


Predsjedniče, bi li vam smetalo da je dječak umjesto kape HOS-a nosio 'lijepu partizansku kapu'?

Odnos aktualne političke vlasti prema ratnom znakovlju HOS-a kao autentičnom simbolu iz Domovinskog rata, a koji je već više puta demonstriran - treba shvatiti kao simptom krajnje ozbiljnog i dubokog poremećaja koji političke strukture ove države imaju prema povijesti, ukupnom nasljeđu Domovinskom ratu te braniteljima u cjelini.
Sramotni incident tijekom kninske proslave 'Oluje' kad su policija i osiguranje predsjednika Josipovića i premijera Milanovića zahtijevali od ratnog vojnog invalid i bivšeg pripadnika 9. bojne HOS-a Rafael vitez Boban i njegovog 6-godišnjeg sina da se udalje s mjesta prolaska dvojice visokih državnih dužnosnika, kako majicom odnosno kapom sa znakom ove postrojbe HV ne bi iritirali dvojicu visokih državnih dužnosnika - pokazuje kako je Hrvatska daleko od uređene pravne države.

Iako je riječ o događaju bez ikakvih konkretnih posljedica – radi se zapravo o jednom od većih političkih skandala jer je ovakvim postupkom policije i osiguranja nanesena duboka uvreda kako braniteljima dragovoljcima HOS-a, tako i svim ostalim hrvatskim braniteljima koji pripadnike HOS-a drže ne samo svojim suborcima, nego i 'najboljima od najboljih'. Činjenica da se takva uvreda dogodi ratnom veteranu jedne od najslavnijih postrojbi HV upravo na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu – predstavlja zapravo negiranje svega onog što ta kninske svečanosti u sebi simbolički sadrži.

Iako bi netko ovaj događaj mogao tumačiti tek kao izoliranu i marginalnu epizodu, koja u najgorem slučaju nameće tek eventualno pitanje o načinu na koji u ovoj državi funkcioniraju policija i osiguranje kao dio represivne službe, pa i samim time nipošto ne bi trebao biti povod za raspravu o političkom odnosu prema Domovinskom ratu – takvo tumačenje predstavljalo bi 'zatvaranje očiju' nad pravom suštinom onog što je ovoj incidenta iznio na površinu. A radi se zapravo o dubokom i kroničnom nesuglasju i krajnje ozbiljnim prijeporima oko same biti povijesnih zbivanja u ratu za hrvatsku državnu neovisnost – koju nasuprot sasvim jasnim povijesnim činjenicama - nameće i generira dio političke scene, u skladu sa svojim ideološkim obrascima.
Falsificiranje povijesti nastavlja se čak i na Dana pobjede i domovinske zahvalnosti

Iako je riječ o jasno vidljivom falsificiranju kako okolnosti u kojima vođen Domovinski rat, tako još i više i ciljeva i motiva zbog kojih je u njemu sudjelovalo ne samo tadašnje hrvatsko političko vodstvo, nego i hrvatski branitelji – što je vidljivo od svojedobne izjave današnje ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić o "Hrvatskoj kao agresoru na BiH" do teze haaškog tužiteljstva o "zločinačkom poduhvatu" - ovo falsificiranje uporno se generira i održava.

Nakon što je 2000. godine, manje pobjedom Račanovog SDP-a na parlamentarnim izborima, a više pobjedom Stipe Mesića na predsjedničkim izborima, izvršnu vlast u državi preuzela politička struja u kojoj značajno mjesto zauzimaju i rodonačelnici ovakvih teza - većina hrvatskih ratnih veterana sve se češće osjeća kao da ih država tretira poput osumnjičenika za ratne zločine ili čak potencijalnih terorista. No usprkos tome, prema braniteljima se ipak održavao dojam barem formalnog poštovanja. Kakvog takvog.

Branitelji u blizini političara kao 'persone non grata'

No, nakon ovog događaja, vidljivo je da aktualna vlast branitelje doživljava kao nepoželjne i neprihvatljive osobe koje se ne uvažavaju. Jednom riječju, kao 'persone non grata'. Jer, odnos koji su policija i osiguranje demonstrirali prema simbolima 9. bojne HOS-a Rafael vitez Boban koja je ulazila u sastav 4. brigade te 114. brigade HV-a, ne bi nikad mogao proći kad politička vlast već duže ne bi odašiljala jasne političke signale kako se branitelje doista treba i mora tretirati kao neželjene u njihovoj blizini.

Uostalom, čak i ukoliko se načelno prihvati da policiji i službe osiguranja iz objektivnih razloga trebaju pri zaštiti visokih dužnosnika imati relativno 'široke' ovlasti' kako bi mogli efikasno ostvariti svoj profesionalni zadatak – ovo načelo, barem u demokratskim državama, uvijek se nastoji ostvariti uz što je moguće manje ograničavanja temeljnih ustavnih i ljudskih prava građana. Kada to nije moguće, kao što često objektivno i nije - onda se to ograničavanje sloboda nastoji provesti što je moguće selektivnije tj. u kraćem vremenskom periodu, na manjem prostoru i nad što manjim brojem osoba te uvijek i bez iznimke samo u onom segmentu u kojem može postojati ugrožavanje sigurnost. Majica na vojnom invalidu i kapa na šestogodišnjem dječaku - neovisno o kojoj se boji majice ili kape radi, te kakvi su simboli ili poruke na njima ispisani – definitivno ne spadaju u taj segment procjene.
A ako se, dakle, sasvim evidentno ne radi o postupku koji je izazvala eventualna procjena o povišenom sigurnosnom riziku - onda se ovakva intervencija može jedino okarakterizirati kao apsolutno zastrašujući primjer političke i ideološke represije. Koja je tim opasnija ukoliko ju provodi uniformirana i naoružana službena osoba, koja po 'defaultu' svog formalnog obrazovanja ne može biti kompetentna tumačiti što jesu, a što nisu 'sumnjivi' ili 'zabranjeni' simboli. Poglavito ne po vlastitom i samostalnom nahođenju.

Hoćemo li uskoro doživjeti i prefarbavanje grba na krovu crkve Sv. Marka?

Kad bi bilo drugačije, sutra bismo primjerice mogli svjedočiti akciji policije ili osiguranja predsjednika i premijera na prefarbavaju krova crkve Sv. Marka u Zagrebu, jer je neki revnosni službenik jednakom logikom zaključio kako hrvatski grb s prvim bijelim poljem na krovu ove zagrebačke crkve asocira na ustaški grb. Jer, koje je boje početno polje grba i kad se on u ovoj ili onoj varijanti pojavljuje u povijesti – može odrediti samo povijesna struka. I krajnje je vrijeme da političari – ukoliko istodobno slučajno nisu i povjesničari - shvate da o tome nisu ni pozvani suditi! Isto, dakako, vrijedi i za pitanje je li slogan HOS-a "Za dom spremni" - kojeg su ove postrojbe nosile u Domovinskom ratu od 1991. do 1993. godine, pa i kasnije – upravo kroz ovu noviju povijest stekao svoj sasvim nezavisni identitet i legitimitet koji je potpuno neovisan od onog ustaškog. Koji je, uostalom, u pravilu imao dodatni dio "Za Poglavnika...". Ukoliko se pak, umjesto povjesničarima, ovo pitanje ostavi političkim raspravama i ideološkom voluntarizmu, tko može sa sigurnošću tvrditi da sutra i sama riječ 'spremni' u kontekstu za godišnji odmor, ili sintagma 'Za dom' na prospektu trgovine kućnim zavjesama, neće nekom čuvaru političkog ćudoređa biti sumnjiva i čak inkriminirajuća.

Napokon, ostavimo li čak po strani ove besplodne rasprave iz sfere 'političke semantike' - kakva je razlika između demonstriranog odnosa prema povijesnim ratnim oznakama HOS-a iz Domovinskog rata te primjerice odnosa kakav je u Jugoslaviji bio prema povijesnoj hrvatskoj trobojnici? A zbog koje je čak i ansambl Lado za dežurne unitaristi bio 'trn u oku' jer se uvijek našao netko tko bi nanovo zaključio kako je trobojnica (bez crvene zvijezde petokrake!) na pasu momaka i djevojaka u šestinskoj nošnji slična ustaškoj zastavi.
Čin koji budi krajnje zlokobne povijesne asocijacije

Već i sama pomisao na takvu 'desetarsku političku logiku' - koja je u Hrvatskoj kao relikt totalitarnog sustava očiti i danas prisutna – budi krajnje zlokobne povijesne asocijacije. Neovisno hoće li netko pritom pomisliti na brutalnu aroganciju starojugoslavenskih policijskih žbirova, njemačkog Geheime Staatspolizei (Gestapoa), sovjetskog Komiteta državne sigurnosti (KGB-a), istočnonjemačkog Ministerium für Staatssicherheit (Stasija), UDB-e ili pak neku druge slične tajne policije zadužene za ideološki politički nadzor, kontrolu i progon.

I upravo zbog toga sasvim je jasno kako je ovaj sramotni incident - koji su na proslavi Oluje izazvali policija i osiguranje predsjednika i premijera – nešto što bi trebalo biti posljednji ovakav slučaj, nakon kojeg bi državne institucije morale konačno shvatiti i prihvatiti da je riječ o problematici koja nadilazi njihovu kompetenciju.

U tom smislu, postavlja se i pitanje hoće li Udruge dragovoljaca HOS-a, kao i Hrvatska stranka prava (HSP) iz čijeg su krila potekle ove postrojbe, čije je povijesno ratno znakovlje 'izazvalo' ovaj incident, zatražiti službeno objašnjenje, pa čak i ispriku od ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića? Čak i ukoliko je sasvim nerealno da bi ju mogli dobiti! Iako ju preživjeli dragovoljci HOS-a, poglavito porodice poginulih pripadnika ovih postrojbi, apsolutno zaslužuju!

Političke struktura države imaju duboko poremećen odnos prema najnovijoj povijesti

Hrvatska pak, barem onaj njen rodoljubni dio, ovaj sramotni odnos prema ratnom znakovlju HOS-a – konačno treba shvatiti kao simptom krajnje ozbiljnog i dubokog poremećaja u odnosu političkih struktura ove države prema vlastitoj povijesti. I koji je, u pravilu, dijametralno suprotan odnosu koji prema povijesnim događanjima iz nedavne prošlosti ima većina građana.
Ovaj se put radilo o znakovlju koje su nosili jedan očito razuman čovjek, invalid domovinskog rata te njegov šestogodišnji sin. No, isto znakovlje, s istim grbom i istim sloganom, nalazi se na povijesnoj ratnoj zastavi HOS-a, koju među ostalim zastavama povijesnih ratnih brigada svake godine, resi i ulaz velikog tradicionalnog šatora zagrebačkih branitelja na Trgu Bana Josipa Jelačića, 30. svibnja. I tako će, izvjesno, biti i slijedeće godine. Stoga se postavlja pitanje, hoće li - odluče li predsjednik ili premijer prošetati gradom - neka 'dva žbira' zatražiti da se ukloni zastava ili izmjesti šator branitelja? Kao što je uostalom, svojedobno, jer je također iritirao političke ideologe, 'izmješten' i sam spomenik banu Jelaćiću.

Zbog toga 'problem' političkog tretiranja autentičnih simbola iz Domovinskog rata - objektivno mora prestati biti 'problem' pojedinaca koji to znakovlje nose i policije koja ima političke direktive da pokuša spriječiti njihovo pojavljivanje u javnosti – te to pitanje treba podići na odgovarajuću stručno-povijesnu, pa ako treba i sudsku razinu. Nakon koje će se jasno znati kad i pod kojim uvjetima to znakovlje ne samo da ima svoje mjesto u javnosti, nego štoviše ima i simbolički značaj 'svetinje' prema kojoj se treba dolično odnositi. Eventualno nepoštivanje tih simbola u koje svakako spadaju i ratne oznake - neovisno nalaze li se u muzeju, prostorijama udruga ili na njenim pripadnicima tijekom svečanih obilježavanja prigodnih obljetnica - tada bi bilo tretirano gotovo kao nepoštivanju državnih ili vjerskih simbola. A ako takav čin dolazilo od službene osobe, ili političara, kao nedopustiva politička provokacija usmjerena na narušavanje dostojanstva i digniteta građana koji drže do tih simbola.

Sve drugo predstavlja jasnu političku poruku koja - osim što je krajnje neodgovorno i nerazumno 'igranje s vatrom' – predstavlja jasnu političku poruku. Jer, smatra li danas doista itko, da bi osiguranje Ive Josipovića ili Zorana Milanovića interveniralo da je dječak umjesto kape HOS-a nosio 'lijepu trorogu partizansku kapu' ili barem onu titovog pionira?!

Napisao: Čedomir Bužančić

www.dnevno.hr

Branitelji


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Društvo


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Tehnologija


Srpski hakeri Tesla Team napali stranice hrvatskih pravaških stranaka

Hacked by teslateam

Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske, početak je poruke koju su hakeri ostavili pravašima.

Ratni zločini


Umro okrivljenik za ratni zločin Rajko Milošević

KBC Osijek

OSIJEK, 2. travnja 2013. - U Kliničkom bolničkom centru (KBC) Osijek umro je Rajko Milošević (54), okrivljenik za ratni zločin protiv hrvatskih civila u Bapskoj od 1992. do 1995. godine, koji je čekao početak ponovljenog suđenja za to kazneno djelo, izvijestio je Županijski sud u Osijeku, dodajući kako je Milošević zbog karcinoma od kojeg je bolovao bio pod stalnim liječničkim nadzorom.

Sport

Kultura