Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili Hrvatsku (FOTO)


Veličina grada heroja ne živi samo na obalama Dunava i Vuke, nego i u mnogim Vukovarcima koji su ratne 1991. kao djeca ili tek stasali ljudi krenuli stvarati vlastite živote i karijere kojima danas obogaćuju domaću znanost, umjetnost, biznis, sport i razne druge profesije. Morali su, kako u razgovoru za “Slobodnu” kaže jedan od danas uspješnih Vukovaraca, producent Miodrag Sila, krenuti iz početka, jer obiteljske kuće i topline, kao i bilo koje vrste zaštite i kapitala nije bilo.

Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili HrvatskuPutanju obiteljskog stradanja u Vukovaru 1991., progonstvo i period kakvog takvog sređivanja životnih prilika, opisala je u nagrađivanom romanu “Hotel Zagorje” Ivana Simić-Bodrožić (29). Manje je poznato da je ova Vukovarka dobila i Goranovu nagradu za mlade pjesnikinje “Prvi korak u tamu”. Od Zagreba do Kyota Ivanin je vršnjak Bojan Glavašević, sin novinara Siniše Glavaševića, čiji je glas i svjedočenje o bitki za Vukovar dio nacionalne kolektivne memorije. Nakon završetka Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Bojan Glavašević primljen je na istome fakultetu u status znanstvenog novaka na Odsjeku za lingvistiku. Među mlađim domaćim znanstvenicima rodom iz grada na Dunavu su i Nebojša Blanuša, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, stručnjak za političku psihologiju, i Ante Jukić s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu i dobitnik Rektorove nagrade za 1997. Dražen Živić jedan je od naših vodećih demografa, a nakon znanstvene karijere u Zagrebu, preuzeo je vođenje ispostave Instituta “Ivo Pilar” u rodnom gradu. Dizajnera Aleksandra Kovača životni je put odveo iz Vukovara preko Zagreba gdje je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu, do dalekog Kyota, gdje radi na doktoratu. Igor Kovač (28) nastavljač je tradicije izvrsnih glumaca humorista (Vladimir Puhalo, Željko Koenigsknecht) iz grada na Vuki. Kovač je trenutno angažiran u zagrebačkom kazalištu “Mala scena”. Medijski svijet U medijskom svijetu, osim producenta Sile, etablirale su se novinarke Elizabeta Penić i Melita Hrengek, dok je u šoubizu “vukovarski element” zastupljen kroz Generala Wooa. Njihov sugrađanin Robert Roklicer radio je kao scenarist na HRT-u i na Jadran filmu, a autor je više zbirki poezije i proze, te nagrađivanog romana “Žene, luđaci i malo dobrih pedera”.

Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili HrvatskuRenomirani gitarist Domagoj Mišković (26), stipendist Mozartove zaklade, kao šestogodišnji dječak 1991. iz Vukovara je došao u Pulu, no rodnom gradu redovito daruje koncerte. Nastavljači tradicije vrhunskih sportaša iz Vukovara danas su jedna od najboljih svjetskih plivačica Mirna Jukić, šahovski velemajstor Mladen Palac, ponajbolji vratar grčke nogometne lige Dario Krešić, prvotimac belgijskog Germinala Beerschota Tomislav Mikulić te napadač Osijeka Dario Zahora. VEDRAN MARJANOVIĆ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prijatelji su mi poginuli, a u rodni grad vraća me Dunav

Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili HrvatskuRođeni Vukovarac Miodrag Sila danas je među najuspješnijim mladim producentima. Prije osam godina, zajedno s kolegom Nebojšom Tarabom, osnovao je producentsku kuću “Drugi plan“. Danas su iza njih uspješni projekti poput TV serije Mamutica, showa “Dvornikovi“, a jedan je od producenata serije “Loza“. Ni danas se ne želi prisjećati teških trenutaka i neizvjesnosti i strepnji zbog roditelja koji su ostali u opkoljenom Vukovaru. - Zadnja sam generacija koja je morala služiti vojsku u bivšoj vojsci. Imao sam 18 godina kada sam otišao iz Vukovara, a kada je rat počeo bio sam još u JNA. Izišao sam u rujnu 1991. Vukovar je već tada bio u obruču pa se nisam ni vraćao. Roditelji su mi ostali u Vukovaru, a mene i četiri godine mlađu sestru primila je rodbina u Zagrebu. Otac mi je u listopadu uspio izići, izvesti baku i djeda, ali se više nije mogao vratiti. Mama je ostala do kraja, čak je nekoliko dana bila u zarobljeništvu. Ona je bila šefica ratne kuhinje u vukovarskoj bolnici. Kako ste proživljavali te dane? Jeste li strahovali za majku? - Više od mjesec dana uopće s njom nismo mogli kontaktirati. Bio je to vrlo težak period. Danas se tog vremena nastojim i ne sjećati. Kada je došla u Zagreb, počeli smo graditi život iznova. Majka je otišla raditi u Njemačku, a ja sam upisao studij novinarstva. Kasnije sam počeo raditi kao novinar. Kakva su sjećanja na period izbjeglištva? - Imao sam sreću što nismo bili smješteni po hotelima, a dobro se sjećam te moje generacije koja je dugo provodila vrijeme u tim hotelima. Kada gledam danas iz te perspektive, to nije nešto najpametnije što je država mogla napraviti za njih. Ali naravno da sam se družio s prijateljima. Tješili smo se, razmjenjivali vijesti tko je poginuo, tko je stradao, tko bio ranjen... Strašno je bilo kada smo dobili vijest da je šest naših prijatelja naletjelo na minu, da su svi poginuli. Bila su to teška vremena... Odete li koji put u Vukovar? - U Zagrebu sam našao novi život. U Vukovar odem svake godine barem jedanput, dvaput. Grad se promijenio, ljudi su se promijenili...ali ono što me i dalje “vuče” u Vukovar je Dunav. Prošlog ljeta prvi put sam se od mladosti okupao u Dunavu. Ta rijeka mi je ostala najveća čežnja. S.DUKIĆ

 

 

Kao dijete nisam razumio rečenicu: Vukovar je pao

Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili HrvatskuU rubriku profesija Dario Zahora ispisuje: profesionalni nogometaš. Tijekom karijere vrlo je često mijenjao adrese boravka. Njegov je životopis “obogaćen” imenima brojnih klubova: Dinamo, Croatia Sesvete, Koper, Slaven Belupo, Domžale, Interblock, Rosenborg, Bnei Sakhnin, Lokomotiva Zagreb, Lokomotiv Plovdiv, te Osijek. Danas mu više ne predstavlja problem promijeniti prebivalište nakon što je kao 9-godišnji dječak morao napustiti rodni Vukovar. - Bila je sredina rujna 1991. Ne sjećam se točno datuma. Bombardiranja su postala učestalija, pa smo sestra, ja i baka iz Vukovara preselili k stricu u Vinkovce – govori nam Zahora. - Majka i otac ostali su u Vukovaru braniti naš dom. U Vinkovcima smo ostali do studenog. Neposredno prije pada Vukovara preselili smo u Opatiju, u prognanički hotel. Tamo smo se i okupili. Otac je sudjelovao u proboju, a majka je ranjena i ostala je u bolnici. S ostalim je ranjenicima završila u Sremskoj Mitrovici. Tek uz pomoć UN-a puštena je i pridružila nam se u Opatiji – prisjeća se Zahora. Od nogometne karijere gotovo ništa nije ponio iz rodnog grada. - Bio sam član Sloge. No, samo smo trenirali. Nismo se nigdje natjecali. Ne sjećam se niti imena svog prvog trenera. Natjecateljski nogomet doživio sam tek po dolasku u Zagreb. Nažalost, danas nemam kontakt sa svojim prijateljima iz djetinjstva. Već smo kao klinci otišli svatko na svoju stranu. Većinu Vukovaraca koje poznajem praktički sam upoznao u Zagrebu. Zahora priznaje kako prije 20 godina nije posve razumio rečenicu: Vukovar je pao! - Dobro pamtim taj dan, mada ga kao dijete nisam doživljavao tako dramatično kao moji roditelji. Tek kasnije kroz razgovore s njima doživio sam dimenziju tog tragičnog događaja. Sve je to usmjerilo moj i život moje obitelji. Nasreću, nitko od mojih nije poginuo. Danas je nogometaš Osijeka. - Zbog prirode posla posljednjih 20 godina vrlo sam rijetko bio u Vukovaru. Mada su se svi moji vratili i žive tamo. Dolazio bih u Vukovar tek za blagdane. No, otkako živim u Osijeku često sam u Vukovaru. Sretan sam zbog toga. M. BARIŠA

 

 

 

 

 

Za Lea i Lovroma izdvajam tisuću kuna

Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili HrvatskuDa još ima ljudi velika srca spremnih nesebično pomagati onima kojima je pomoć potrebna, potvrđuje trogirski ugostitelj Drago Pavić. Godinama se redovito uključuje u razne humanitarne akcije u svom Trogiru, bilo da se radi o onima u kojima potpomaže svoje sugrađane ili je riječ o sportskim, kulturnim, turističkim i drugim manifestacijama. No, od ovoga ljeta Drago je odlučio svoj humanitarni rad proširiti i na Vukovar. Slučajni susret s predsjednikom Gradskog vijeća Vukovara Tomislavom Džanakom u Pavićevu restoranu potaknuo ga je da pored svoje obitelji i četvero djece iduće dvije godine skrbi i o dvoje teško bolesne djece iz Vukovara. - Kad mi je spomenuo slučaj dvojice dječaka od 11 godina Lea i Lovroma, koji su bolesni i čije se obitelji bore za preživljavanje, nisam se puno mislio. Nakon što mi je u glavi sinula pomisao kako se radi o dječacima koji su vršnjaci s mojim Antom donio sam odluku kako im moram pomoći izdvajajući za svakoga po tisuću kuna mjesečno - kazuje Drago. Doznajemo kako je kontakt s njihovim roditeljima uspostavio bez posredovanja. Izravno ih je nazvao telefonom, obznanivši im svoju odluku, a oni su ostali zatečeni - veli Drago. Volio bi kada bi i njegove trogirske kolege krenule njegovim primjerom. Drago je nedavno u povodu Dana grada dobio i plaketu - grb Trogira. Na svečanoj sjednici Vijeća vukovarski gradonačelnik Željko Sabo mu se zahvalio. - Drago mi je i zbog toga čovjeka, kojega puno cijenim, što sam mogao pomoći dječacima. G. DragaN

 

 

Ranjeni otac mi je umirao, a ja sam bježala s majkom i sestrom...

Vukovarci druge generacije: Preživjeli smo pakao i obogatili HrvatskuPočela sam pisati spontano, mada ne i slučajno. Prema poginulom ocu osjećam veliki ponos i sigurno je da sam već moje prve pjesme negdje u dubini duše posvećivala njemu - kaže nam Škabrnjanka Katarina Pavičić. Katarina ima 22 godine i u četvrtak je u Škabrnji predstavila svoju prvu zbirku poezije “Zajedno kroz sjećanja“. Danas je studentica 4. godine učiteljskog studija na Filozofskom fakultetu u Splitu, a u Škabrnji se na dan stradanja 18. studenoga 1991. krila kao dvogodišnjakinja u podrumu u kojem je majka Negzana stiskala dvije kćeri-Katarinu i trogodišnju Antoniju. Ispred kuće najprije joj je ubijen otac. - Mojoj su majci toga dana ubijeni suprug, otac i majka. To je bilo ispred majčine kuće, a odmah pokraj je očeva i tu su ubijeni moj djed i pradjed. U trenu su nestali svi. Uzalud su mahali bijelom zastavom, zbog nas, djece i žena. No moj je tata još bio živ dok smo mi izlazili iz podruma, polegnut potrbuške u dvorištu. On i mama su se pogledali i to je bilo zadnje. Majka je sa nas dvije otišla u progonstvo, a iza nas je zapaljeno sve - kaže Katarina. Počela je pisati dok je pohađala srednju školu Ante Kuzmanića u Zadru. Svojih 48 pjesama je objedinila u knjizi, u kojoj su sadržani i Katarinini crteži te fotografije iz obiteljskog albuma. Katarinina poezija je domoljubna i događaji iz ‘91. su joj obilježili život. No vedra djevojka kaže da samo želi pretočiti u riječi ljubav koju osjeća prema ocu, obitelji i svim nevinim žrtvama, prema Škabrnji i Hrvatskoj. - Sve slike i sjećanja pohranila sam u knjigu. Sretna sam zbog toga. I ponosna. Mislim da time čuvam temeljne ljudske vrijednosti, one koja su “opća mjesta“ i uporišne točke u svim životima, ma o kome se radilo - kaže Katarina, koja je svoje pjesme recitirala na haaškom trgu Plein, na prosvjedu 24. rujna. Njezina zbirka tiskana je u 1000 primjeraka, a sav prihod ide za zakladu “Za istinu o Domovinskom ratu“.

 

 

 

 

 

L. Kalmeta

 

ZEMLJO HRVATSKA

Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si moj prvi plač s radošću primila?

Kako te voljeti neću kad sam svoj prvi korak tebi poklonila?

Kako te voljeti neću kad me majka moja tako učila?

Kako te voljeti neću kad te otac moj životom branio?

Kako te voljeti neću kad si ga Ti u zagrljaj primila?

Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si ti tad suzu pustila?

www.slobodnadalmacija.hr

Branitelji


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Društvo


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Tehnologija


Srpski hakeri Tesla Team napali stranice hrvatskih pravaških stranaka

Hacked by teslateam

Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske, početak je poruke koju su hakeri ostavili pravašima.

Ratni zločini


Umro okrivljenik za ratni zločin Rajko Milošević

KBC Osijek

OSIJEK, 2. travnja 2013. - U Kliničkom bolničkom centru (KBC) Osijek umro je Rajko Milošević (54), okrivljenik za ratni zločin protiv hrvatskih civila u Bapskoj od 1992. do 1995. godine, koji je čekao početak ponovljenog suđenja za to kazneno djelo, izvijestio je Županijski sud u Osijeku, dodajući kako je Milošević zbog karcinoma od kojeg je bolovao bio pod stalnim liječničkim nadzorom.

Sport

Kultura