Je li na Plitvicama počeo "građanski rat" ili... borba Hrvata za slobodu?


Mladen Pavković

Uvijek se moramo sjećati onih koji su bili – prvi kad je trebalo! A jedan od takvih bio je i Josip Jović, prva žrtva hrvatskog Domovinskoga rata. Poginuo je u Plitvicama, na sam Uskrs 1991. od metka nekog Srba - pripadnika agresora na Republiku Hrvatsku.

O tom mladiću i njegovoj borbi za slobodu već je odavno trebao biti snimljen i igrani film, ali on nije Boško Buha, kojeg su partizani pretvorili u legendu, baš kao i mnoge svoje "junake", koji su u "žestokim okršajima" jedan drugome dovikivali: "Mirko, pazi metak!" "Hvala Slavko!" Od osnovne škole učili smo o partizanskim borcima. Nije bilo nikoga a da nije znao tko su oni bili, i nije bilo nikoga tko je smio javno govoriti nešto protiv, tim prije jer je u Brozovo vrijeme (pa dijelom na žalost i sada) partizanska borba bila okrunjena isključivo pobjedama, dok se na onu tamniju stranu svih onih koji su nosili zvijezdu petokraku, kakvu su nosili i pripadnici JNA u Domovinskome ratu, nije smjelo ni pomišljati.

A što danas mladi u školama uče o "Krvavom Uskrsu 1991.", o Josipu Joviću? Najbolje je da to ilustriramo iz jednog školskog udžbenika "Povijest", autora Tatjane Medić Posavec i Vladimira Posavca (nakladnik "Profil") , a u njemu doslovce (str.596.) piše: "Kad je 31. ožujka 1991. g. hrvatska policija pokušala ugušiti srpsku pobunu na Plitvicama, poginuo je hrvatski policajac Josip Jović i jedan pripadnik srpske milicije". To i ništa više! Ako nekog od učenika pitanje o "Krvavom Uskrsu" zadesi na Državnoj maturi i ako odgovori ovako kako su ovi autori prikazali jedan od istaknutijih događaja iz vremena stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, dobit će – pet! A Josip Jović, za nas koji smo sudjelovali u hrvatskom Domovinskome ratu, oduvijek je bio mnogo više od "običnog policajca", kakvim ga žele prikazati pojedini pisci školskih udžbenika. On je prije svega istinska legenda! Njegova je nada bila sloboda i život pun obećanja. Još se sjećamo riječi vikara Vojnog ordinarijata o. Jakova Mamića kad je lani u Aržanu na obljetnicu smrti govorio o ovom junaku, a poglavito o razumijevanju uloge Boga u njegovoj smrti. Mamić je tada naglasio da tu ulogu ne možemo razumjeti ako nismo kadri razumjeti smrt Sina Božjega, Isusa Krista koji, po apostolu Pavlu reče da "dopunjujemo ono što nedostaje patnjama Kristovim".

-Isus nevini, predan je u smrt da bi svijet bio slobodan. Od moći zla, pa i smrti, jača je jedino snaga ljubavi i jedino ona može zlo usmrtiti. Da se Sin Božji opirao zahtjevu ljubavi, mi ljudi još ne bi imali Spasitelja. Da se Josip Jović usprotivio odlasku na uspostavu mira, njegova smrt ne bi imala okus smrti Sina Božjega. Zato su ove smrti svete i dostojne našega poštovanja i štovanja. Njihova poveznica je snaga ljubavi kojom su nadahnute i istinsko dobro čovjeka i naroda kojim su prožete. Njihovo ime je ljubav koja je nikla na njihovoj nesebičnosti. A nada i vjera u mir učinila je prvi korak hoda u nju- kazao je vikar Mamić.

Činjenica je da je mladi Jović, pun nade i u ozračju Uskrsa, 31. ožujka 1991., došao na Plitvice da zajedno s ostalim pripadnicima hrvatskih redarstvenika, koji su uistinu bili prvi kad je trebalo, vrati ukradeni mir, a dogodila se smrt. Mamić bi rekao da je takva sudbina pravednika i da je takva naša povijest. No, Hrvati, za razliku od nekih naših susjeda, poput Srba i Crnogoraca, imaju povijest koja govori da tuđe nikada nismo otimali, a još manje da smo otimajući ubijali.

Istina o smrti Josipa Jovića, ali i svih onih koji su na bilo koji način dali svoje živote na Oltar Domovine, a čija imena ni nakon toliko godina od početka velikosrpske agresije nisu objavljena u nekom "Registru", pa čak ih ne možete naći ni na jednoj od 145 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata, neprestano se moraju isticati. Poglavito danas, kad nam kradu svetinje hrvatske povijesti, kad pustoše budućnost i stvaraju prazna ognjišta. Jednom riječju, smrt Josipa Jovića ne smije biti uzaludna, a ne će biti ako ćemo se neprestano, a ne samo na obljetnice, sjećati ovog mladića, čija je smrt bila opomena svima da je hrvatska zemlja nastala na prolivenoj krvi i da nikome nije ponuđena kao tržišno blago probitka i politikanstva.

A baš nas zanima što će o "Krvavom Uskrsu" ove godine izjaviti Milorad Pupovac i njemu slični. Hoće li se barem prisjetiti tih burnih političkih previranja, mitinga o ugroženosti koji su pozivali na rat, pokušaja uvođenja izvanrednog stanja, podmetanja eksplozija, balvana i straha, nagovještaja rata i nasilja? Od toga se, vjerujte, ništa ne će dogoditi, jer razne pupovce uopće ne zanimaju činjenice i istina. No, da ih zanima, prisjetili bi se i što se događalo prije Plitvica u Pakracu. Tamo je od strane Srba napadnuta policijska postaja, ali baš zahvaljujući hrvatskim redarstvenicima vrlo brzo je ponovno došla u hrvatske ruke. Nakon Pakraca i Plitvica ubijeno je 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu, itd., i tako redom. Srbi su uz potporu Jugoslavenske tzv. narodne armije željeli pokoriti Hrvatsku i Hrvate, ali u tome na sreću nisu, a i nikada ne će uspjeti.

Osim toga, u Hrvatskoj se nije dogodio "građanski rat", kako se može čuti od pojedinih političara, već agresija. Zanimljivo je da nam taj nekakav nepostojeći "građanski rat" neprestano pokušavaju nametnuti Hrvati, koji u vrijeme srpske agresije nisu bili maloljetni, ali koje nismo susretali na bojištu ni kao humanitarce, a još manje kao nekakve mirotvorce, u koje su se pretvorili tek nakon tisuća i tisuća mrtvih hrvatskih junaka poput Josipa Jovića.

Obilježavanje još jednog "Krvavog Uskrsa" i ove je godine, i to baš u Kninu, prvi (23.ožujka) organizirao Tomislav Čolak, predsjednik kninske Podružnice Udruge hrvatskih redarstvenika. Drago mi je što je i moja malenkost uz njega i župnika Antu Čavku mogla sudjelovati na ovoj tribini, na kojoj je prikazan i kraći dokumentarni film na tu temu uvaženog Pavla Vranjicana, a koji bi trebao biti prikazan i u svakoj školi. Ali, u školama ga ne će prikazati ni govoriti o tim danima, kada smo doživjeli nasilan odnos velikosrpske manjine prema hrvatskoj većini, i kad su ponos i dostojanstvo hrvatske demokratske vlasti bili dovedeni u pitanje, jer djeca su već dobrano na – proljetnom odmoru!

Za Braniteljski portal/Mladen Pavković

Braniteljski portal

Branitelji


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Društvo


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Tehnologija


Srpski hakeri Tesla Team napali stranice hrvatskih pravaških stranaka

Hacked by teslateam

Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske, početak je poruke koju su hakeri ostavili pravašima.

Ratni zločini


Umro okrivljenik za ratni zločin Rajko Milošević

KBC Osijek

OSIJEK, 2. travnja 2013. - U Kliničkom bolničkom centru (KBC) Osijek umro je Rajko Milošević (54), okrivljenik za ratni zločin protiv hrvatskih civila u Bapskoj od 1992. do 1995. godine, koji je čekao početak ponovljenog suđenja za to kazneno djelo, izvijestio je Županijski sud u Osijeku, dodajući kako je Milošević zbog karcinoma od kojeg je bolovao bio pod stalnim liječničkim nadzorom.

Sport

Kultura