S 15 metaka u tijelu preživio ratni pakao Kašića


Anto Zubak iz Slavonskog Broda obranio je Zadar i ostao živjeti u Karinu Gornjem - (Foto: Velimir Brkić)

Bio je u jednom od dva mala kamiona marke TAM, tzv. tamića, koji su se pri povratku sa smjene nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre

Anto Zubak (41) iz Slavonskog Broda s prebivalištem u Karinu Gornjem, prije 20 godina kao pripadnik 3. gardijske brigade Kune, brodske 3. bojne Kobre, s ukupno 15 metaka u tijelu, od toga 12 metaka u nogama, dva u leđima i jednim u ruci preživio je ratni pakao Kašića.

- Iako višestruko ranjen vratio sam se živ - iz 'živog' pakla Kašića, kazao je umirovljenik satnik Anto koji je tada kao 21-godišnjak bio zapovjednik desetine brodske 3. bojne Kobre.

Bio je u jednom od dva mala kamiona marke TAM, tzv. tamića, koji su se pri povratku sa smjene nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre.

S obitelji živi u Karinu

- Život mi je spasila pancirka, transportna torba u krilu, sreća, sami dragi Bog, kaže Brođanin koji 15-ak godina samozatajno živi u vlastito izgrađenoj kući uz more u Karinu Gornjem, zajedno sa suprugom Zdenkom i četvero djece - Kristijanom, Izabelom, Silvestrom i Antom.

Na prijelazu siječnja u veljaču 1993. vođene su nadljudske borbe za očuvanje oslobođenog dijela zadarskog zaleđa u VRA Maslenica. U tim borbama, posebno za selo Kašić, pripadnici 3. bojne 3. gardijske brigade, ne žaleći svojih života obranili su Kašić, a time vjerojatno i sam Zadar.

- Nekoliko dana prije dvije taktičke grupe brodskih Kobra helikopterima su sletjele na Šepurine, a smješteni smo u jednom od hotela na zadarskom Boriku. Od tuda smo autobusima otišli u Kašić zamijeniti umorne ratnike, prisjeća se umirovljeni satnik Anto.

Na položajima u Kašiću prema okupiranom Smilčiću, oko dva kilometara od crkve bili su četiri dana, očekuju kontranapad neprijatelja. Skupio ih Martić, Arkan, kapetan Dragan, Milanović... Ima Nišlija, Vukova s Vučjaka, Milicije tzv. SAO Krajine, domaćih četnika.

- Oko jedan sat je poslije ponoći prvog dana mjeseca veljače, opet topovi i tenkovi s Debelog brda 'čvakaju', bljuju smrt. Gorjela je zemlja i nebo. Smjena ne može doći, kazao je.

Četničko topništvo doslovce je preoravalo zemlju i kamenjar. Tutnjava granata i eksplozija tromblona i ručnih bombi.

- Čini mi se, što žešće pucamo to je četnika sve više i više. Stalno viču, urlaju, zavijaju kao vukovi. Uspješno smo odbili nekoliko napada. Preko motorole smo uhvatili poruku: To su, bre neki fanatici. Tučemo ih sa svime, a oni ne beže, govori Anto.

Upao u otvorenu grobnicu!

Dvanaest sati potom, oko jedan sat poslijepodne napokon je uspjela doći smjena, Kobre iz 3. satnije.

- Došli smo do zapovjedništva i u dva tamića oko 16 ili 16.30 sati krenuli prema Zelenom hrastu i dalje prema zadarskom Boriku. Sjedio sam odmah iza vozača Čorluke, s puno emocija pripovijeda.

Neposredno pred grobljem u Kašiću ugledao je vojsku s plavim trakama na rukavima.

- Zovem zapovjedništvo, javi se Zorkan: 'Imaju li plave trake?' Odgovaram: 'Imaju.' Zorkan upozorava: 'Napadaju ju i nas, to su četnici, pucajte!'

Četnici su došli između Paljuva i Kašića. Bili su slijeva i desna, ispred i iza dva tamića, 20-ak pripadnika Kobri našlo se jednostavno u zamki.

- Nisam ni sasvim izrekao - pucajte, četnici su svim raspoloživim oružjem započeli pucati na nas, vozač Čorluka je zakočio, otvorio vrata tamića, izvadio pištolj i pao, oko njega krv, mrtvi suborci.

Ništa ne osjećam, na meni pancirka i transportna torba, nekakvim saltom preskačem mrtve i trčim prema 100-tinjak metara udaljenom groblju. Preskačem oko tri metara visoku ogradu i upadnem ravno u otvorenu grobnicu.

- Baš sam izabrao mjesto za umiranje. Sa zvonika me gađaju, meci lete na sve strane. Bombe padaju, kamenje poput gelera leti na sve strane. Preskačemo spomenike i poluotvorene grobnice, u noći uspijevam doći do borove šume, u kanal za navodnjavanje. Osjećam da nešto nije u redu, ne osjećam noge, ruke, leđa i žedan sam, pijem muljavu vodu, govori.

Piše: Velimir Brkić

Branitelji


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Društvo


OBAVIJEST ČITATELJIMA BRANITELJSKOG PORTALA

Offline - Braniteljski portal

Poštovani posjetitelji i prijatelji Braniteljskog portala, Molimo Vas da uvažite našu ispriku jer Vam Braniteljski portal zbog tehničke nadogradnje tijekom sutrašnjeg dana neće biti dostupan.

Tehnologija


Srpski hakeri Tesla Team napali stranice hrvatskih pravaških stranaka

Hacked by teslateam

Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske, početak je poruke koju su hakeri ostavili pravašima.

Ratni zločini


Umro okrivljenik za ratni zločin Rajko Milošević

KBC Osijek

OSIJEK, 2. travnja 2013. - U Kliničkom bolničkom centru (KBC) Osijek umro je Rajko Milošević (54), okrivljenik za ratni zločin protiv hrvatskih civila u Bapskoj od 1992. do 1995. godine, koji je čekao početak ponovljenog suđenja za to kazneno djelo, izvijestio je Županijski sud u Osijeku, dodajući kako je Milošević zbog karcinoma od kojeg je bolovao bio pod stalnim liječničkim nadzorom.

Sport

Kultura